Držala si treninge u plesnom centru Tala, na plesnom odsjeku ADU, a sad i na treninzima SSP i ZPA. Kakvi su ti dojmovi s obzirom na razne kontekste u koje ulijećeš, odnosno na plesače različitih backgrounda s kojima radiš?
Plesačka tijela su iznimno inteligentna, sposobna i prilagodljiva, no ono što povezuje plesače svih plesnih stilova je nedostatak bazične kondicijske pripreme. Ona podrazumijeva unaprjeđenje motoričkih sposobnosti (jakost, brzina, fleksibilnost, ravnoteža,…), funkcionalnih sposobnosti organskih sustava (aerobno-anaerobna izdržljivost), poboljšanje živčano-mišićne koordinacije itd. Kao najveći nedostatak koji primjećujem izdvojila bih manjak globalne jakosti tijela. Plesačka tijela su iznimno pokretljiva i fleksibilna, vrlo često i hipermobilna. Većina plesača svih uzrasta s kojima sam radila rekli su mi: “Nisam dovoljno fleksibilna/fleksibilan”. Moj odgovor je uvijek isti, niste dovoljno jaki i snažni. Moj cilj je prenijeti i objasniti važnost razvoja jakosti i snage lokomotornog sustava, a onda i svih ostalih komponentni kondicijske pripremljenosti plesačima na plesnoj sceni.
Preferiraš li zvati svoje treninge snagom, kondicijom, ili nekako drugačije? Kako vidiš razliku između tih pojmova?
Na Kineziološkom fakultetu završila sam usmjerenje naziva Kondicijska priprema sportaša. To je zaista širok pojam. Kondicijski trening podrazumijeva razvoj motoričkih, funkcionalnih i morfoloških obilježja. Ako pričamo o motoričkim sposobnostima tu su jakost, snaga, brzina, koordinacija, preciznost, fleksibilnost, agilnost. Svaka od motoričkih sposobnosti je u korelaciji s drugom. Npr. eksplozivna jakost koja je bitna za plesača, spoj je brzine i jakosti. Manifestira se u aktivnostima ubrzanja vlastitog tijela, predmeta ili partnera. Ako govorimo o funkcionalnim sposobnostima, plesaču je bitna aerobno-anaerobna izdržljivost. Primjer promjena morfoloških obilježja bilo bi smanjenje potkožnog masnog tkiva i povećanje mišićne mase. U svakom trenažnom programu/ciklusu najvažnije je znati koji nam je cilj i svrha. To je prva i najvažnija stvar prije programiranja i provedbe treninga!
Velik dio života i sama plešeš. Na raskrižju odluke, umjesto akademije odabireš studij kineziologije. Kako se tvoje razmišljanje o tijelu mijenjalo kroz godine u odnosu na različite pristupe i tehnike koje si prošla?
Razmišljanje mi se mijenjalo kroz fakultet, sazrijevanje, alate i znanja koje sam tamo stekla. Mislim da je u mojoj struci najvažnije što prije krenuti u rad s ljudima jer se najviše nauči kroz sam rad. Jedno od mojih prvih iskustava bio je rad u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado. Uvijek ističem kako sam se u Ladu naučila raditi. Kako su se nizala iskustva, što u sportu, što u rekreaciji, tako se proširivalo moje znanje i mišljenje o tijelu.
Najznačajnija promjena na osobnoj razini je svakako bila ozljeda kralježnice, operacija i sve vezano uz tu traumu. Nisam vjerovala svom tijelu, bila sam vrlo nesigurna i slaba, a bolove i sve ostale senzacije ne bih ni spominjala. To je ozljeda koja ti stvarno opstruira život. Ozljeda mi je zapravo stvorila distancu od plesa, tad sam se i maknula od njega. Početnu rehabilitaciju sam radila u Specijalnoj bolnici Sv.Katarina, a onda sam krenula trenirati s Tamarom Despot. Tako zapravo i započinje moja suradnja s Tamarom, kod koje idućih pet godina provodim kondicijske treninge rekreativaca i sportaša. Trebalo mi je 4-5 godina da uklonim psihički strah koji mi je bio glavna barijera. Oporavak je dug i iscrpljujuć proces. Kada sam krenula raditi u MotionLab-u otkrila sam alterantivniji pristup rehabilitaciji. Tamo sam našla ljude kojima vjerujem – smatram da sam community lik, da moram s nekim kliknuti kako bih se otvorila. Tu sam napokon pronašla ljude s kojima dijelim istu filozofiju i pristup tjelovježbi i pokretu. Nakon dugo vremena to je mjesto gdje sam se baš uklopila i puno naučila.
Sad sam puno sigurnija, jača i ono što je najvažnije poznajem granicu i znam što i u kojem trenutku treba mom tijelu. Tijela su me oduvijek fascinirala jer su neiscrpan izvor informacija i nikada nema kraja učenju. Iako sam odlučila otići na KIF, sada sam dio ADU odsjeka plesa i rad sa studentima je dao neku novu dimenziju mom radu i pristupu. Osjećam se vrlo zahvalno što imam prigodu raditi sa njima.
Kako upoznaješ grupu, ili individualce s kojima radiš, kako pristupaš koncipiranju treninga?
Potrebno je znati cilj i svrhu treninga prije početka samog procesa. Tako da uvijek prvo porazgovaram s ljudima i saznam razloge zbog kojih žele trenirati. To su većinom bolna stanja, sjedilački način života, postoperativna rehabilitacija, hipokinezija (smanjena tjelesna aktivnost) ili želja za promjenom stila života. Kod grupnih treninga u Brutala Co. ansamblu radim s mlađom populacijom u dobi od 14-16 godina. Fokus treninga je na unaprijeđenju motoričkih sposobnosti kako bi poboljšali kvalitetu pokreta i plesne izvedbe.
Kad sam se pripremala za nastavu sa studentima Akademije, bilo mi je bitno upoznati se s njihovim programom i potrebama unutar njega. Odlazila sam na njihove satove i gledala ih. Na osnovu toga oblikovala sam nastavu Pilatesa u zimskom semestru kako bismo ojačali trup, određene mišićne skupine i kinetičke lance. Nakon postavljene baze jakosti trupa i osnovnih obrazaca pokreta u ljetnom semestru provodim nastavu Kondicijske pripreme. Iako nemam na raspolaganju vanjska opterećenja, točnije utege, uzimam partnering i kontakt, bitne stavke u suvremenom plesu, kao metodu – stavljam ljudska tijela u ulogu vanjskog opterećenja/utega.
Koja ti je omiljena vježba i zašto?
Osobno se najbolje osjećam nakon treninga koji uključuje prednji čučanj i deadlift. Nakon operacije kralježnice prije pet godina mi nema bolje vježbe od DL koji mi aktivira stražnji kinetički lanac i prednjeg čučnja koji uz aktivaciju leđa daje i pokretljivost i jakost u kukovima. Ako ne stignem odraditi svoj trening u cijelosti, uvijek u nekoj kratkoj pauzi između klijenata odradim 3×10 30kg prednji čučanj i 3×6 60kg DL. Na taj način održavam mišični tonus koji mi je potreban kroz dan jer asistiram klijentima, dižem, nosim, premještam utege.
Koji ti je omiljeni mišić i zašto?
- Deltoideus i m. Gastronemius
Oblik i raspodjela vlakna. Drugačiji su.
Koja je pjesma s kojom ti je uvijek dobro trenirati, a ima li neka za koju primjećuješ da posebno hajpa ljude?
My go-to pilates playlista su Hermanos Gutierrez, a kondicijski treninzi, pogotovo grupni, uvijek elektronika.
Primjećuješ li pristupe, rečenice, mišljenja koja koče potencijal plesačkog tijela, i što smatraš bitnim i potrebnim u njihovom razvoju i održavanju? Iz svojih baletnih dana se, recimo, sjećam da su nam vrlo direktno branili da se ičim bavimo izvan baleta, pod izlikom da ćemo se ozlijediti ili “krivo” istrenirati tijelo.
Mislim da je samo stvar što se većina plesača nije susrela sa Kondicijskim treninzima dovoljno rano da im i to postane jedna od baznih stvari koja je potrebna njihovom tijelu. Razvoj mišićne jakosti i izdržljivosti je po meni najvažnija stvar koja ovdje nedostaje. Nekad imam osjećaj da plesači bježe od mišićne kontrakcije, izbjegavaju vanjsko opterećenje, utege itd.
Ja sam isto bježala, jer smo naučeni da npr. ako smo u DL sa šipkom od 50-60 kilograma i ako se dogodi nekakva promjena stupnja zakrivljenosti kralježnice, da ćemo se ozlijediti. Zapravo je DL najbolja stvar za prevenciju ozljede kralježnice. U jednom trenutku shvatiš da ne trebaš bježati od nijedne pozicije, ni od fleksije kralježnice, ni od ekstenzije kralježnice, jer se kralježnica mora kretati u tom opsegu. Mi se u početnoj fazi razvoja jakosti učimo određenim postulatima tehnike i forme izvedbe DL, ali kasnije kad muskuloskeletni sustav jakosno razvijemo, možemo izvoditi isti pokret u zakrivljenoj poziciji. U svakodnevnom životu u velikoj većini vremena to će se i dogoditi.
Kondicijsku pripremu bi trebalo gledati kao podlogu koja će podržati, ojačati lokomotorni sustav te unaprijediti izvođenje i savladavanja baleta, suvremenih plesnih tehnika i svih ostalih praksi s kojima će se plesač susresti kroz svoje djelovanje. Studenti su mi znali reći nakon našeg sata da su bolje vrtili piruete, bili stabilniji na baletu, itd. Taj feedback nakon uloženog truda predivna je stvar za čuti.
Radiš li i s neplesačima?
Da. U MotionLabu radim s rekreativnom populacijom i moji individualni klijenti su većinom rekreativci različitih dobnih skujpina i životnih profesija.
Začuđujuće mi je kad vidim da postoje ljudi koji nemaju naviku kretanja i tjelesne aktivnosti bilo kojeg aspekta. S tim osobama je izazov raditi, treba puno strpljenja i volje u radu. Učimo, usvajamo i razvijamo osnovne obrasce pokreta (čučanj, deadlift, povlačenje, potisak,..) i biotička motorička znanja (guranje,vučenje,skakanje,hodanje…). Kad sam radila s jednom klijenticom na njenom problemu s kukom, točnije biomehanikom kretanja kuka u hodu, kontinuirano smo radile na pokretljivosti kuka i jačale ga. Kontinuiranim radom došle smo brzo do napretka npr. u prednjem čučnju podigne 50kg. U jednom trenutku sam pogledala za njom i kad sam napokon vidjela pravilan obrazac pokreta tijekom hoda, nisam mogla biti sretnija. Divno je vidjeti napredak koji se može napraviti s osobom već u par mjeseci, a najbitnija promjena kojoj težim je promjena životnih navika.
Lijepo je kad probudiš u ljudima želju, i ne samo želju već potrebu za tim treningom. Onda tijelo njih zove da se kreću, da se bave s njim, da mijenjaju navike, da žive drugačijim tempom.
Društvene mreže pune su individualnih trenera, pune raznih vježbi, trendova koji se redovito izmjenjuju, ali često i korisnih sadržaja o tijelu i brizi o njemu.. Koji je tvoj odnos prema tome? Imaš li preporuke za kanale koje i sama pratiš?
Ne pratim trendove Fitness svijeta na društvenim mrežama. Imam sreću što sam uvijek pored sebe imala mentora i osobu koja o struci zna više nego ja. Od Tamare Despot, Pere Kuterovca, Ines Čavar, svi su sa mnom podijelili svoja znanja i spremni su mi pomoći kad im dođem s nekim pitanjem.Također mi je kroz život važan utjecaj mama (op.a. Ilijana Lončar). Radivši na njenim produkcijama kao inspicijentica shvatila sam da nema ništa bolje za motorički razvoj (djeteta) od kreativnog plesa. Kroz nju i njeno djelovanje sam puno naučila, to mi je velika blagodat.
Što se tiče društvenih mreža koristim ih na način da osoba koja pogleda može vidjeti čime se bavim (na primjer imam jedan video kako treniramo u Tali, “suradnja BruTale i Laure”…), ali uspjela sam izgraditi neku priču u svom poslu bez toga. Glavni problem mi je taj da mi je sve to nekako napadno, puno mi je podražaja, slika, potrebe da se što više riječi izgovori u jednoj minuti.
Uspijevaš li udovoljiti svojim plesnim željama, gdje plešeš ovih dana? Što tvoje tijelo traži od tebe?
Jednom kad kreneš plesati, mislim da nikada ne prestaneš. Trenutno sam zaokupirana poslom i velikom količinom treninga koje provodim. Rad me ispunjava, pogotovo rad s plesačima, tako da sam trenutno jako zadovoljna gdje jesam. Tijelu pokušavam dati raznolikost, a opet imati protokol koji znam da moram odraditi i u danima kada nemam toliku intrizičnu motivaciju. Tjedno 3 treninga jakosti, 2 aerobna treninga, 1 anaerobni trening, 1-2 reformera, vikendom priroda ili samo opuštanje. U reformer sprave sam se zaljubila. Zbog nje više nemam toliku želju za plesom.. Kreiranje treninga na Reformeru mi daje slobodu, isto kao kad plešem.
U meni uvijek postoji želja za plesnim projektom i scenom. Nadam se da će u budućnosti biti i toga, dotad plešem u stanu, klubu, teretani između serija s klijentima. Pokret, ples i ritam su uvijek oko mene. Živim dinamično i brzo, takvo mi je i tijelo. Svakako sam hiperaktivna osoba koja je uvijek za akciju, just name it.
Imaš li želja oko svog usavršavanja, učenja novih tehnika ili širenja svog djelatnog polja?
Imam puno toga u mislima, nadam se da će se većina i ostvariti. Planiram upisati doktorski studij na Kineziološkom fakultetu. Za diplomski rad sam obrađivala i prikazala fitness status hrvatskih breakdance plesača, smatram kako bi mogla doprinijeti znanstvenoj zajednici kreirajući doktorsku disertaciju istražujući plesače suvremenog plesa. Imam sad lijepu bazu ljudi s kojima radim, a koji bi mi bili odličan i raznovrsan uzorak za to istraživanje – SSP, ZPA, Modus, Tala. Voljela bih još unaprijediti svoja terapeutska znanja u obliku manualnih terapija. Najveća od svih želja mi je GyroKinesis, GyroTonic edukacija, kojih još nema u našoj blizini. Morala bih možda do Berlina 😉