Deeper and Deeper
Tomi Feller iskri među elementima: teško uhvatljiv, a savršeno prisutan, i staložen i lepetav, duboko ukorijenjen, a tvrdoglavo neusidriv, i gajde i Madonna i bas koji bubnja u plućima. Razgovaramo u kuhinji jednog u nizu privremenih domova koje u pravilnom ritmu izmjenjuje otkako je diplomirao na amsterdamskoj School for New Dance Development i upustio se u kozmopolitsku karijeru istkanu od suradnji, subivanja, sutelepatija… Što je (bio) Jacuzzi i bi li se mogao ponoviti? Što je Gototomi, a što Contemporary Cruising? Što znači „tradicija kao pokret“ i tko to zna? Uz zeleni čaj, kvinoju i jedan natruli batat, slijedi razgovor koji se oteo vremenu…
Tomi, što ti je najsvježije plesno sjećanje?
S jučerašnjeg treninga – kratke plesne sekvence kroz prostor koje sam demonstrirao.
A kakvo ti je najranije plesno sjećanje?
Sve je dosta izblurano, ali sjećam se da sam kao klinac plesao u dnevnoj sobi u bakinoj kući na neku muziku koja je išla s radija, dok me baka gledala i komentirala kako ću jednog dana postati plesač.
Kad bi nam svoju nutrinu htio dočarati bez riječi, u četiri pjesme, koje bi to pjesme bile?
OK, evo asocijacije po imenima pjesama: Madonna: Deeper and Deeper, Aphex Twin: Heliosphan, Baha Men: Who Let the Dogs Out, Roxy Music: If There Is Something.
U kakvu magiju vjeruješ?
Magiju dodira.
Koje ti je najdraže nadnaravno biće?
Neko neuhvatljivo koje uvijek dođe kada je potrebno.
U koju bi povijest rado povirio?
Hmmm, ovo iziskuje poduže razmišljanje ali sviđa mi se pitanje.
A kako proričeš budućnost?
Šestim čulom.
Što ti je najprirodniji habitus?
Rotational embrace.
Kako zvuči tvoja najdraža tišina?
Tišina planine kroz koju prolazi rijeka. To sam nedavno doživio u Sloveniji i htio bih opet, pucketanje leda na -25 °C.
U kojem bi filmu mogao živjeti?
U više filmova. Samo u jednom bih poludio.
Pred kojim si likovnim djelom zadnje zastao?
Pred jet ski motorom koji bruji i kovitla vodu u austrijskom paviljonu u Veneciji.
Kad bi mogao zaplesati s bilo kime na svijetu, bilo iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, s kime bi najradije zaplesao?
Ušao bih u Studio 54 ili neki drugi kultni klub ranih 80-ih i zaplesao sa svima koji su u potpunoj ekstazi.
Trenutno uživam plesati radeći na svojem novom projektu s Marinom Lemićem. Uvijek se nešto zanimljivo izrodi.
Što ti je plesni signature move? (Pitaj nekoga tko zna odgovor!)
Mislim da sam prilično bouncy – nekad sam se puno bacao i rolao po podu, a sada je to možda neki skok u zrak.
Pamtiš li svoj prvi kostim ikad?
Ah da, za Muzičko bijenale u Zagrebu, ja mislim 2005., nastupao sam u nekoj eksperimentalnoj operi sa Sarom Barbieri i nosio sam samo gaćice boje kože. Tu smo imali i erotsku scenu na velikom krevetu. To mi je bila prva veća gaža ikad i sjećam se da je ta slika nas dvoje na tom krevetu, praktički golih, završila u nekim novinama.
A imaš li najdraži kostim ikad?
Odjevna kombinacija za modnu reviju brenda Marni koju sam nosio na Fashion Weeku 2020. Bijela velika kožna jakna, tank top ispod, sive hlače i neke jednostavne elegantne tenisice. Sve je djelovalo jako skupo.
Što ti je najdraži ovozemaljski materijal?
Kosa.
A što najdraži izvanzemaljski materijal?
To ću tek otkriti u budućnosti.
Što je plesna lekcija koju nikad nećeš zaboraviti?
Plesne instrukcije Deborah Hay: “here-gone, here-gone” i “where I am is where I need to be”.
A koju lekciju nikad ne želiš naučiti?
Mene čak i ta lekcija malo intrigira.
Kad bi mogao saviti stvarnost, što bi prvo iščašio?
Pa mislim da je sve već prilično iščašeno i savinuto.
Koje boje ti je najdraži grad?
Jako klišej, ali zelene.
U kojem bi prijevoznom sredstvu najradije napravio predstavu?
Na prikolici kamiona.
Izaberi partnera ili partnericu za duet: voda, vatra, zemlja ili zrak?
Trenutno vatra koju konstantno sanjam.
Kakvo ti je najdraže loše raspoloženje?
Možda jaki nalet proljetne melankolije koja je malo mračnija.
Kad bi svoj ples opisivao zvukovima i instrumentima, kako bi ga opisao?
Trenutno definitivno zvuk gajdi.
A kad bi ti ples bio vremenska pogoda ili nepogoda, što bi bio?
Topli ljetni pljusak.
Koje bi još meteorološke prilike volio plesno istražiti?
Sad sam se sjetio svog jednog plesnog istraživanja s druge godine studija na SNDO-u kada sam radio mali performans o meteoropatima – ljudima koji pate od vremenskih promjena. Sjećam se da sam radio neki jako istrzani ples. To je bilo tokom radionice koja se zvala “Extreme Body”.
S kojim dijelom svoga tijela najviše razgovaraš?
Hmm, ajde pogodi 😀
Odakle krećeš u pokret kad ne znaš odakle krenuti?
Legnem na pod i odmorim.
Kako izgleda ples (u) budućnosti?
Mojoj budućnosti? Možda jako minimalno i fino artikulirano.