Prepiska u znaku izmicanja i topline, u vrelim danima koji lete i traju.
…okej, napiši mi sedam međusobno neovisnih pojmova koje vežeš za svoj život u plesu; jedna riječ, maksimalno po dvije koje čine jedan motiv. Nemoj mi ništa objašnjavati, nemoj prerazmišljati, samo ispiši sedam motiva koji ti nešto znače… i odatle ću ti oblikovati pitanja.
* STREMLJENJE
Glagol preoblikovan u imenicu, pokret sa smjerom zaustavljen u okviru koji pulsira; što je stremljenje u tom plesnom iskustvu? Kamo si se ustremila kad si prvi put proplesala, i kako se horizont u međuvremenu pomicao?
Proplesala sam u vrtiću. I iako nemam jasno sjećanje o plesu iz tog doba (osim da me veselilo s prijateljicama otplesati priču o 3 praščića i sjećam se svog prvog dueta s majkom ‘o pticama’), već sam prelaskom u školarce i dječji vrtić Savica imala veliku potrebu i veselje oko rješavanja malih zahtjeva koje su stavljali pred nas: skočiti dovoljno dobar grand jeté preko tri spojena karimata, a da pritom ne dotaknem petom isti pri doskoku. biti s kolegicama u pravoj kućici (grupi) za tihu ili glasnu muziku, a kasnije; truditi se dovoljno u baletnoj školi da te prof pohvali taj dan, uspjeti onaj fuetté na otvaranje, uspjeti otplesati koreografiju i na onu brzu muziku, pobijediti na natjecanju, biti u ‘dobrom redu’ na ovom seminaru, biti sigurna poput ove cure pored mene… Čak i nekad kasnije, kad nisam imala jasnu viziju ‘kako bi moj ples trebao izgledati’ i kuda će me dalje odvesti, znala sam da ću plesati, te sam se cijelo vrijeme pripremala. Stremila. (nikad neću zaboraviti period života pred kraj srednje škole kada mi ponuđeni treninzi nisu bili dovoljni, pa sam još i svakodnevno trčala po školskom igralištu, čak i sa ‘snijegom do koljena’, jer sam morala biti u formi. Kasnije, odlaskom u kazališta i ponuđenim ugovorima, borba i stremljenje se uvijek nastavlja. Želiš svoje mjesto pod suncem, želiš da te koreograf zamijeti, voljela bi onaj solo, duo, trio .. Uvijek želiš biti bolji od sebe jučer.
Tako je i u radu sa djecom, ljudima. Uvijek želiš da budu najbolja verzija sebe, da riješe ovu ili onu prepreku, da pritom guštaju i osjete žar. Zato uvijek vežem uz ples riječ stremljenje!
*ISPUNJENJE
Kada je riječ o umjetničkom ispunjenju, uvijek naizmjeničnom punjenju i pražnjenju, koji su trenuci najpuniji, a koji najprazniji za tebe u plesu?
Umjetničko ispunjenje može biti dijelom puno momenata vezanih uz ples, puno malih vlastitih prijeđenih stepenica, osobnih uspjeha, zbog kreativnih uspjeha svojih dragih ljudi kojima ste možda bili dio puta. No za one koje imaju veze sa scenom i boravkom ispod reflektora, voljela bih citirati svog prijatelja s kojim sam dijelila scenu, koji je jednom to tako dobro opisao da mi je ostalo urezano: ’It’s that moment when you lose track of space and time around you. When you know but also don’t know what you are doing, but just feel it. When your eyes roll, and your skin gets goosebumps. When you almost hiss or cry and stand your ground like an animal, pure joy and passion is coming out of you. when you don’t care who is watching, and what anyone is thinking; you are protected in your truest self.’
najprazniji momenti? .. Sve ono što nije gore navedeno !
* LJUBAV
Raspiši nam, kako god želiš, kojim god medijem ti paše, pokret ili sekvencu ili koreografski prijedlog koji bi za tebe u ovom trenutku utjelovio motiv ljubav.
za ovo sam htjela pronaći i priložiti sliku. Onda sam ušla u galeriju i tamo ostala barem sat vremena. Puno sreće i ljubavi je prikazano u tim slikama i prekrasnim momentima, pa mi je bilo teško odlučiti se. No, Odabrala sam ih par i prilažem ih u linku. Pa koja se tebe najviše od njih dojmi, ta će biti prikazana.
(Odabir ljubavi: )
*PUT
Opiši nam put kao motiv kroz opis predstave čijim si dijelom bila; što znači, kako zvuči, kako vibrira?
Odabrala sam predstavu ‘Utrka protiv vremena’; sestre koje koreografiraju i plešu zajedno. Luna i Nika Lilek. i naš prvi zajednički autorski projekt.
Uzela sam je za primjer jer je za mene imala najdulji put, najizazovniji i najzahtjevniji proces. Puno promjene, razmišljanja, suza, guranja preko svih granica; razumijevanje ili ne, odustajanje, shvaćanje, vrištanje, prihvaćanje, smijeh, hvatanje u koštac, sivo žuta pa plavo crvena, žar, snaga, tata, obitelj, zajedno.
ovo bi bio opis puta kroz našu predstavu.
* KAOS
Čini se važnim segmentom tvoga rada da podučavaš ples, da se baviš prijenosom znanja koji uvijek podrazumijeva i intenzivan proces učenja one koja podučava druge. Kako se uči kaosu?
Ne znam kako se uči kaosu haha. Mislim da je kaos nešto što svakoga, htio ne htio, kad tad pronađe. Za mene je on simbol promjene. Nešto što mi se krene događati i što puštam u svoj život, te mnome ovlada svaki puta kada trebam pustiti da se nešto dogodi. Staro ostane iza mene, da bi ušlo i desilo se nešto novo. To mi se dešavalo svaki puta kad bih se selila, tražila i nalazila novo radno mjesto, ili u procesu: onaj dio prije završne faze ili foto finisha. Prije završne faze kreacije, kada misle/mislimo da ništa više ne ide prema planu, onaj dio kada ulaze suze i svi smo ranjivi i umorni. A na klasevima tik prije nego se stvari sakupe i napokon krenu. treba ga pustiti, znati da je sutra novi dan i nova prilika, pustiti i vjerovati u tijek stvari, i strpljivo pomoći u razrješenju (bolje sutra).
*VJERA
Opiši nam vjeru kao element plesa kroz opis predstave koju si iskusila izvana, čijim dijelom nisi bila, ali je na tebe duboko djelovala?
To bi bila predstava ‘Hermafroditi duše ‘ Žaka Valente.
Ne sjećam se točno zašto je toliko jako djelovala na mene. Možda zbog te svoje sirovosti, ozbiljnosti teme koju su glumci i plesači toliko snažno prenijeli na nas. Istiniti događaj koji me tako uprizoren i šokirao, multimedijalnost. Sloboda i sigurnost, istinitost koja je iz njih izlazila. Znam da me se predstava duboko dojmila i još uvijek mogu vizualizirati njene bljeskove iako sam je gledala prije cca 10 godina!
Tada sam pomislila kako umjetnost može puno i da doista mijenja živote! Treba ju razvijati, propitivati, prepustiti joj se, njegovati je, razvijati svoj glas i paziti kako i kada nas se čuje.
* RAST
Kao umjetnost i umijeće ipak bitno vezano za tijelo, a tijelo kao ipak umiruća materija, kako se raste u plesu nakon što se odraste u plesu? Što sve zamišljaš da bi rast mogao biti kad nastaviti jedinstvenim smjerom više nije moguće?
Možda će mi se odgovori malo preklapati s prethodnim pitanjem.
Možda bi to bilo konstantno učenje kako dalje nešto reći, ako ne kroz svoje tijelo, možda kroz druga tijela? Prijenos znanja, energije, kreativnosti sa drugima? Umrežavanje, dijeljenje, novi zaključci i saznanja, neprestano stremljenje. (:
Naučiti koristiti svoje tijelo na drugačiji način. Učiti nove struje, pratiti korak. Trenutno sam i sama unutar tih pitanja i nemam konkretan odgovor. I sama tragam za njime, ali uvjerena sam da svaki puta kad osjetimo ‘spark’ i onu strast koju pamtim da sam na dobrom putu i nikad je ne bih htjela prestati tražiti. (:
(Još malo ljubavi, nepropis(a)no, za privremeni kraj: )
NIKA LILEK rođena je u prosincu 1990.god.
Svoje prve korake radi u plesnoj školi moDuS, svoje majke Snježane Lilek.
Završivši srednju školu za klasični balet 2007. u Zagrebu, kontinuirano se obrazuje u međunarodnom kontekstu (putuje u New York na Alvin Ailey summer intensive program, putuje i sudjeluje na raznim projektima i seminarima u Europi).
2024. postaje članicom Zagrebačkog plesnog ansambla pod vodstvom Snježane Abramović, a kasnije Petre Glad.
Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci, pod vodstvom Maše Kolar, pridružuje se 2017, a 2019. postaje članicom ansambla Kibbutz contemporary dance company pod vodstvom Rami Be’era.
Sudjeluje u stvaranju projekata i raznih kreacija, među kojima ističe:
‘NN’ duet sa kolegicom Nastiom Chechun te ‘Fae’ solo po viđenju kolege Michala Vacha, te projekt kratke forme ‘This Did Something To Me’ koji je kreirala za Dance journey program pod vodstvom Kibbutz Contemporary dance company.
U kolovozu 2022. se vraća u Hrvatsku te do danas nastavlja svoj put kao freelance umjetnica, te pedagog u plesnom klubu moDuS.
U 2023. se pridružuje Zagrebačkom plesnom ansamblu kao vanjski suradnik za projekt ‘Gran Bolero’ koreografa Jesus Rubia Gama, te ‘Tamo gdje sve duše idu’ koreografa Miloša Isailovića (2024), te kreće u autorski projekt “Utrka protiv vremena” sa svojom sestrom Lunom Lilek.
I dalje voli dijeliti ljubav prema plesu te istraživati s mladim plesačima.