KOREOGRAFIJA
Martina Tomić
IZVEDBA
Dina Ekštajn, Ida Jolić, Ana Mrak
DRAMATURGIJA
Ivana Đula
OBLIKOVANJE ZVUKA
Luka Vrbanić, BILK
KOSTIMI
Ana Fucijaš
OBLIKOVANJE SVJETLA
Toni Modrušan
GRAFIČKO OBLIKOVANJE TEKSTA
OAZA (Nina Bačun i Roberta Bratović)
VIZUAL
Lena Kramarić
FOTOGRAFIJA
Matija Kralj
PRODUKCIJA
Studio za suvremeni ples: Tena Bošnjaković, Ivan Mrđen
KOPRODUKCIJA
Nerezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra
PREMIJERA
26.11.2021. Zagrebački plesni centar, Zagreb
Hvala: Milica Sinkauz, Branko Banković, Ana Vnučec, Ana Kreitmeyer, Aleksandra Jurišić Rastović
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija i Zaklade Kultura Nova
O PREDSTAVI
početnu inspiraciju za ovaj plesni ep crpimo iz eseja giorgia agambena the end of the poem
u tekstu stoji kako poezija nastaje u napetosti između zvuka i značenja
mogućnost opkoračenja ono je što poeziju dijeli od proze: trenutak kada se rima ne
podudara s krajem misli
ali što se događa kada pjesma završi, kada mogućnost opkoračenja više ne postoji,
predstavlja li kraj pjesme krizu stiha i poništenje poetskog
analizirajući baudelaireovu pjesmu i njezin kraj proust komentira kako je pjesma odjednom
uništena kako je ostala bez daha
walter benjamin za kraj druge baudelaireove pjesme piše kako pjesma odjednom samu sebe
prekida kao da pjesma zapravo ne može imati kraj budući da kraj podrazumijeva ono što
poeziji nije imanentno: podudaranje zvuka i značenja
naslanjajući se na valeryevu opservaciju kako je poezija prozi ono što je ples hodu opsesiju
krajem pjesme prenosimo na pokret
što je kraj pokreta, što početak plesa, u kojem trenutku hod postaje ples, što ako kraj
postaje početak
tražeći odgovor pokret zaustavljamo u pozama
statičnim figurama
istražujući pojam figure u svakodnevici književnosti sportu plesu stvaramo krajolike tijelom
(krajolike figura u pokretu) ispitujemo odnos prema (vlastitoj) figuri, tjeramo ju van granica
ranije uspostavljenih pokreta
izlažemo se
koliko nam je ugodno u očekivanoj ženskoj figuri, što je očekivana ženska figura, što ako
pretjeramo, koja je granica i postoji li
figura u pokretu postaje ples, donosi niz novih asocijacija i emocija, koje od njih su nam
prihvatiljive, koje nisu, što one za nas znače i trebaju li nešto značiti, što je tipična figura
suvremenog plesa
pet pjevanja zamišljamo kao posvetu plesu
tijelu,
figuri,
kraj(u).
